Puno lijepih riječi izrečeno je za ovog čovjeka koji je čitav svoj život posvetio planinarskoj zajednici koju je istinski zadužio ustrajnim angažiranim djelovanjem i brojnim postignućima u svim planinarskim djelatnostima kojima se bavio.

Zapravo, nema područja u ovom svijetu u kojem nije dao dio sebe, od vođenja planinarskog društva, osnivanja ili suosnivanja speleoloških društava, stanica vodiča, organizacije, onog nezahvanog, ali važnog posla oko proučavanja zakona, statuta, pravilnika, sređivanja speleološkog katastra, pisanja edukativnih članaka planinarske tematike, pa sve do prenošenja bogatog znanja i iskustva na mlađe generacije planinara kroz predavanja i vođenja brojnih planinarskih škola i tečaja.

Nesebično se angažirao na osnivanju novih HGSS stranica i ispostava, pa je tako 2004. godine postao, prvi pročelnik Stanice Šibenik. Vodio je Ispostavu Brač, a također, sudjelovao je kao voditelj brojnih akcija spašavanja, te je predavao na tečajevima HGSS-a, a mnogim mladim članovima bio je vrstan mentor.

U posljednje vrijeme, posvetio se potragama i vježbama potraga, a posljednju vježbu je vodio nedavno u splitskoj stanici.

Za svoj nesebični 50-godišnji angažman u HGSS-u, na nedavnom Zboru spašavatelja u Orebiću, dobio je najviše priznanje službe: orden sv. Bernarda, na što je bio iznimno ponosan.

S tečaja za vodiče u Tuku.

U nastavku donosimo nekoliko fotografija Amigovih prijatelja koje svjedoče o svestranosti i predanosti Gorana Gabrića planinarskoj zajednici.

Edukacija za planinarske vodiče na Mosoru

S jedne od vježbi za planinarske vodiče

Goran Gabrić bio je nadomak najvišeg vrha u Afganistanu Noshaq (7492 m). Ovo je slika ispred bivaka u snježnoj jami na 7000 m. kada je radi visinske bolesti morao odustati od vrha.

Polazak na vježbu GSS-a, sedamdesetih godina

Pred tunelom na Aiugille du midi-Mt.Blanc

Nakon završene alpinističke škole 1971. i ledenjačkog tečaja na Grossglockneru 1972. godine Gabrić je osnovao u PK-u Split Alpinistički odsjek i bio njegov prvi pročelnik. Po prelasku u HPD Mosor 1974. vodio je alpinističku školu.

Ispenjao je 130 smjerova, od čega 18 prvenstvenih. U Alpama se uspeo na Mont Blanc i Grossglockner, u Andama na Aconcaguu i Catedral (1974. – 1975.). Sudjelovao je i u ekspediciji Hindukush 1975.

Vježba GSS-a pod Koludrom na Kozjaku

 
Tečaj Stanice Split na Mosoru davnih sedamdesetih

Nakon speleološkog tečaja 1968. godine Gabrić je bio inicijator i suosnivač SO PK-a Split (1970.) i njegov pročelnik (1970. – 1978.). Godine 1978. oživljava rad SO HPD-a Mosor i vodi ga kao pročelnik do 1986. Vodio je niz speleoloških škola i tečajeva, radio na speleološkom katastru i dokumentaciji, sudjelovao 1983. na speleološkoj ekspediciji u Maroku, a 1985. organizirao istraživanje jame Stara škola na Biokovu, u to vrijeme najdublje poznate jame u Hrvatskoj.

Školovanjem na Fakultetu za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu stekao je naslov speleološkog instruktora.

Među prvim instruktorima alpinizma bili su danas poznati HGSS-ovci

Gabrić je sudjelovao u Domovinskom ratu od njegovih samih početaka sve do prisilne mirovine.

Gabrić je sudjelovao u Domovinskom ratu od njegovih samih početaka sve do prisilne mirovine.

Tijekom svog vojnog puta, bio je bio prestrojen iz splitske 4. gardijske brigade u 126. sinjsku brigadu gdje je obnašao dužnost glavnog operativca.

U međuvremenu je bio voditelj i instruktor vojnih kampova za diverzantske jedinice diljem Dalmacije. Pretrpio je teško ranjavanje u glavu i leđa neposredno prije akcije Oluja te se nakon minimalnog oporavka vratio na aktivnu dužnost. Umirovljn je kao časnik Hrvatske vojske.

Svakoj novoj generaciji planinara, djeci, mladima, odraslima, izletnicima, visokogorcima, špiljarima i alpinistima, Goran Gabrić je sa strašću držao predavanje ‘Mosoraški duh’ pričajući o povijesti splitskog i hrvatskog alpinizma koju je i sam ispisivao.

Trag koji je ostavio je uistinu velik i neizbrisiv.