Već je neko vrijeme zbog teškoća pru hodu bio spriječen u terenskim aktivnostima i dolascima na sastanke. Ipak vidjeli smo ga nedavno, prošle jeseni u prostorima Stanice u Bliznecu pod Sljemenom, kada mu je na sastanku Stanice svečano uručeno najviše priznanje HGSS – Orden Svetog Bernarda za preko 50 godina spašavateljskog djelovanja. Iako teških pokreta, u duhu je ostao mlad i bilo je impresivno i poticajno slušati njegove poučne, vesele i duhovite priče o događajima u GSS i njegovom društvu PDS Velebit iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je započeo njegov spašavateljski put.

Među zagrebačkim gorskim spašavateljima Boka će biti zapamćen po bezbrojnim dežurstvima na skijalištu Sljeme, a posebno po tome da je dugi niz godina obavljao funkciju domara sljemenske „Kućice“ dežurnih. Za tu svrhu sastavio je i tekst posebne prisege za mlade članove koja i danas uokvirena visi na ormaru u našoj sljemenskoj kućici. U njoj je dao poticaj i obavezu svim mladima članovima i članicama da budu gorski spašavatelji i ljudi kakvi trebaju biti, pod naslovom: Prisega mlajšeg tak-tak spretnog samaritanca staršem bormeš svim maščama nalickanom. Iz tog teksta vrijedi izdvojiti nekoliko redaka.

… pred vsem da najvekša moja vernost i haptak bude da Sljeme z mojim pajdašima dežurnima zdušno vsigdar po ledu, snegu, megli i tak dalše pazim, ki i kak se pentraju, spuščavaju, da si noge oliti ruke ne zlamaju…

… i da milim rečima i popevkama vsakog obskrbel budem, tak mi Bog pomozi i ova kolajna s belim kvetjem i erdečim križem kaj ju na lajbeku s prepoštovanjem nosim….

Boka je s ponosom nosio značku gorskog spašavatelja broj 132. Uz spašavateljsko zvanje imao je i zvanje vodiča. Među prvima je pohađao tečaj za zimske visokogorske vodiče u švicarskom Enstingenalpu.

Sudjelovao je u brojnim akcijama spašavanja pretežno na Medvednici, ali i drugdje. Vrijedi se podsjetiti akcije spašavanje djevojke ozlijeđene pri padu stolca jednosjedne žičare na Panjevini godine 1969., potrage za zagrebačkim planinarom u području Triglava 1972., velike potrage za stradalim poznatim zagrebačkim planinarom ispod doma Risnjak na Medvednici 1977., akcije pri nesreći skijaša s ozljedom glave i potresom mozga na Plavom spustu 1986., potrage za petoro izletnika godine 1986., spašavanja unesrećene špiljarke iz Veternice u predjelu Pakao 1992. i dr.

Kao stručnjak geodetski inženjer, profesor na Rudarsko geološko naftnom fakultetu u Zagrebu, Boka je recenzijom nove karte naše drage Medvednice prodonio projektu HGSS na izradi novih kvalitetnih planinarskih karata. Napisao je i jedan od prvih stručnih i popularnih članaka objavljen u časopisu Priroda godine 1986. o globalnom satelitskom sustavu za navigaciju, nazvavši ga prikladno za kopno, satelitska teragacija.

U dugom vrijednom spašavateljskom živou bilo je još mnogo pojedinosti vrijednih spomena koje se i danas prepričavaju, a vrijedi spomenuti još neke: više godina Boka je bio vrhovni sudac u natjecanjima HGSS u pružanju prve pomoći i vožnji akija, a brojnim starijim i mlađim spašavateljima iz Hrvatske ostat će u sjećanju kao brižni gostoljubivi domaćin na prihvatu i smještaju sudionika HGSS osiguranja velike svjetske skijaške utrke na Sljemenskom Crvenom spustu – poznatom Snow Queen Trophy.

Hvala na svemu dragom Boki, prof. dr. sc. Božidaru Kanajetu.