Za svoj nesebični 50-godišnji angažman u HGSS-u, prije svega mjesec dana na Zboru spašavatelja u Orebiću, dobio je najviše priznanje službe: orden sv. Bernarda, na što je bio iznimno ponosan.

Njegov životopis uistinu je bogat i nadasve okrenut planinarskoj zajednici koju je istinski zadužio ustrajnim angažiranim djelovanjem i brojnim postignućima u svim planinarskim djelatnostima kojima se bavio. Kao član HGSS-a istaknuo se kao osoba s puno upornosti, energije, razboritosti i mudrosti, pa je zbog tih vrlina obnašao mnoge dužnosti u izvršnim, nadzornih odborima i sudovima časti.Nesebično se angažirao na osnivanju novih HGSS stranica i ispostava, pa je tako 2004. godine postao, prvi pročelnik Stanice Šibenik. Vodio je Ispostavu Brač, a također, sudjelovao je kao voditelj brojnih akcija spašavanja, te je predavao na tečajevima HGSS-a. U posljednje vrijeme, posvetio se potragama i vježbama potraga, a posljednju vježbu je vodio nedavno u splitskoj stanici.

Ambiciozan, savjestan, predan, nekad pomalo krut, ali pravedan, tako o njemu pričaju kolege kojih je ostavio u dubokoj tuzi. Svaki od njih pričat će o nevjerojatnoj energiji Gorana Gabrića koji je planinarstvo i HGSS živio punim plućima. Bio je dugogodišnji predsjednik HPD-a Mosor (1986. – 1995. i ponovno u više mandata 2000-ih godina), dopredsjednik (1984.-1986.) i tajnik (od 1998. do 2002.). U aktualnom mandatu bio je predsjednik Nadzornog odbora u društvu Mosor. Mnogo je radio na markiranju, pošumljivanju, održavanju planinarskih kuća, organiziranju orijentacijskih natjecanja i uspona »100 žena na vrh Mosora«. Posebno se angažirao na poslovima vezanim uz planinarski dom Umberto Girometta na Mosoru, a svaka opća planinarska škola pamtit će ga kao vrsnog znalca i štovatelja Giromette.

Djelovao je također i kao planinarski fotograf, orijentacist, markacist i planinarski pisac, a osobito značajan doprinos davao je kao instruktor, predavač i voditelj brojnih planinarskih škola i tečaja. Od 2001. do 2017. bio je dopredsjednik Izvršnog odbora HPS-a, a od 2004. član Uredničkog odbora Hrvatskog planinara gdje je jako puno objavljivao rezultate speleoloških istraživanja i planinarske vijesti, kao i u brojnim drugim časopisima.

Godine 1991. uključio se u obranu Hrvatske kao dragovoljac i djelatni časnik u 4. gardijskoj brigadi Hrvatske vojske. Godine 1995. bio je ranjen na bojištu, no nakon brzog opravka vratio se na aktivnu dužnost.

Član je planinarske organizacije od 1965. kada je pristupio u PK Split. Bio je inicijator i suosnivač Speleološkog odsjeka PK-a Split (1970.) i njegov pročelnik (1970. – 1978.). Godine 1978. oživljava rad SO HPD-a Mosor i vodi ga kao pročelnik do 1986. Vodio je niz speleoloških škola i tečajeva, radio na speleološkom katastru i dokumentaciji, sudjelovao 1983. na speleološkoj ekspediciji u Maroko, a 1985. organizirao istraživanje jame Stara škola na Biokovu, u to vrijeme najdublje poznate jame u Hrvatskoj. Školovanjem na Fakultetu za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu stekao je naslov speleološkog instruktora.

Izniman doprinos dao je također i u alpinizmu. Nakon završene alpinističke škole 1971. i ledenjačkog tečaja na Grossglockneru 1972. osnovao je u PK-u Split Alpinistički odsjek i bio njegov prvi pročelnik. Po prelasku u HPD Mosor 1974. vodio je alpinističku školu. Ispenjao je 130 smjerova, od čega 18 prvenstvenih. U Alpama se uspeo na Mont Blanc i Grossglockner, u Andama na Aconcaguu i Catedral (1974. – 1975.), a na ekspediciji Hindukush 1975. je na Noshaqu dosegao visinu 7390 metara.

Bio je suosnivač Stanice planinarskih vodiča Split (1976.), vodič mnogih izleta i instruktor u brojnim tečajevima za vodiče HPS-a.
Bio predsjednik Planinarskog saveza općine Split (1982.-1984.) i požrtvovno radio na sastavljanju raznih statuta, pravilnika i poslovnika za HPS, planinarska društva i sekcije i HGSS. Kao član Izvršnog odbora HPS-a od 2001. do 2017. dao je velik i trajan doprinos u radu tog tijela. Obnašao je također odgovorne dužnosti u Vodičkoj službi Hrvatskog planinarskog saveza.

Za svoj planinarski angažman primio je brojna priznanja, među kojima Plaketu HPS-a (1995.) i nagradu Izvršnog odbora HPS-a za najboljeg planinarskog dužnosnika HPS-a (2000.).

Njegovim odlaskom planinarska organizacija izgubila je člana širokog znanja i neizmjernog entuzijazma, čiji doprinos je duboko i trajno utkan u razvoj i postignuća hrvatskog planinarstva.