Otvorio ju je i podnio referat o potrebi, zadacima i ciljevima GSS-a Rakoš, koji u njemu izmeðu ostaloga navodi:
„Kao prvi osnovni zadatak GSS jeste sprečavanje, odnosno smanjenje broja nesreća. To će GSS postići djelovanjem svog članstva kao nastavnog kadra na svim planinarskim i alpinističkim tečajevima, koje organiziraju PSJ i PSH, ili pojedina društva (…) Zadatak koji se postavlja na svakog člana je održavanje stručnih predavanja u društvima, fabrikama, uopće u svim kolektivima gdje se osjeća potreba planinarskog djelovanja. Jedan od važnih zadataka GSS je da odgaja dobre rukovodioce planinarskih alpinističkih tečajeva i to naročito iz kadrova vrhunskih alpinista (…) GSS treba da održava za svoje članstvo po jedan zimski tečaj i ljetni, u kojima će se članovi usavršavati u primjeni najmodernijih tehničkih sredstava za spašavanje.

Daljnji zadatak GSS je čuvanje gorske flore i faune (…) Djelokrug rada GSS proteže se kroz čitavu državu. Naše članstvo odlazi često u Sloveniju i dužno je da se u slučaju nesreće priključi ekipama GRS. Naročitu pažnju treba posvetiti planinarima Narodne republike BiH, gdje je alpinizam u početnom stadiju (…) Mi smo dužni da ih pomognemo u njihovim nastojanjima (…) I na buduće tečajeve trebat će pozivati planinare drugih narodnih republika, kako bismo se što više povezali u radu i pripomogli ih u osnivanju alpinističkih odsjeka i GSS, naročito ako na njihovom teritoriju postoje za to uvjeti (…) Da netko postane članom GSS mora biti svestran na polju planinarstva i alpinizma. On mora znati markirati putove, mora znati skijati, mora se baviti penjanjem, mora proći planinarski i alpinistički tečaj kao tečajac, da stekne sva potrebna znanja o prirodi koja zasijecaju u planinarstvo i alpinizam i da poslije kao dobar nastavnik u planinarskim alpinističkim tečajevima može održati predavanje iz bilo kojeg područja planinarstva i alpinizma (…) PSH osnutkom GSS dobiva jaku podršku u ostvarenju svojih ciljeva tj. da daljnji razvoj planinarstva i alpinizma kod nas krene putem kvalitativnog uzdizanja kadra. S time bi se smanjio broj nesreća u planinama, a ujedno postigao cilj planinarskog, odnosno alpinističkog djelovanja, a to je drugarstvo, ljubav prema domovini, spremnost, odvažnost, borbenost, snalažljivost, otpornost, izdržljivost itd.“

Skupština je usvojila pravila i izabrala prvu redovnu Komisiju za GSS PSH u sastavu: predsjednik E. Rakoš, članovi: N. Kućan, Z. Blažina i I. Gropuzzo. Donesen je i plan rada za 1950. g. Iz dokumentacije je vidljivo da je skupština ovlastila Komisiju da, u smislu prihvaćenih pravila, prima i verificira prve redovne članove GSS-a, pa je na sjednici Komisije 4. ožujka 1950. zaključeno da su u redovno članstvo primljeni: S. Brezovečki, J. Mesarić, K. Mihaljević, N. Kućan, Z. Blažina, I. Gropuzzo, M. Zgaga i E. Rakoš. U pripremi za članove bez prava nošenja znački i legitimacija prijavljeni su: V. Zgaga, A. Židan, D. Krotin, D. Kober i S. Lešić. Na istoj sjednici je zaključeno da Z. Blažina preuzme legitimaciju GRS-a i da njen sadržaj prevede sa slovenskog na hrvatski jezik.

Iz „Zlatne knjige hrvatskog planinarstva“