Glavni cilj ove vježbe bio je nastavak rada na protokolu izvlačenja tijela utopljenika iz potopljenog speleološkog objekta kao dijela godišnjeg plana razvoja Odjela. Ovaj put je rađena varijacija horizontalnog s izrazito vertikalnim transportom unesrećene osobe kroz veliku promjenu dubine. Ovakav transport tehnički zadaje najviše izazova speleoronilačkim spašavateljima zbog potrebe balansiranja tijela i praćenja brzine izlaska unesrećene osobe s ciljem postizanja sigurnog izrona sa žrtvom. Gubitak kontrole u ovakvom slučaju mogao bi biti jako opasan po same spašavatelje u kombinaciji sa psihološkim stresom same situacije, stoga je ovakav scenarij jedan od bitnijih koje članovi Odjela moraju uvježbavati.

Za potrebe ove i daljnjih vježbi istog tipa, članovi su prilagodili lutku za spašavanje na vodama, koja se pokazala kao odličan alat s kojim članovi Odjela mogu slične scenarije uvježbavati i u budućnosti, bez da ugrožavaju vlastitu sigurnost. Upravo je ova lutka dopustila da se raznolike kombinacije tehnika probaju na vježbi, kao i opasni scenariji po same spašavatelje, što je vježbu učinilo jako realističnom, a za spašavatelje sigurnom.

U večernjim satima nakon praktične vježbe, članovi Odjela su prolazili scenarije i iskustva dosadašnjih akcija iskusnijih spašavatelja, te nastavili raditi na protokolu i elementima planiranja ovakvih akcija, kao i popisivanju obvezne opreme koja je potrebna za ovakve scenarije akcija.

Na samoj vježbi u praktičnom dijelu po prvi put isprobano je ronjenje i rad na ovakvim scenarijima spašavanja s uređajem zatvorenog kruga disanja (rebreatherom), koji iako za velike dubine ronjenja i spašavanja nosi svoje prednosti, u ovakvim scenarijima donosi značajno više kompleksnosti i opasnosti, te s kojim je potrebno još dosta vježbati i raditi da bude primjenjiv u realnim situacijama. Svakako s razvojem i trendovima ronjenja u potopljenim speleološkim objektima u Hrvatskoj i svijetu, ovo je nešto s čim članovi odjela koji su obučeni za takvo ronjenje trebaju računati i nastaviti se razvijati.

Za odličnu logistiku kao pomoć ovakvoj vježbi može se zahvaliti članu Odjela Petroniju Tasiću, čiji ronilački centar Draulik u Milni je bio baza vježbe, pa tako su za ovu vježbu uz centar Odjelu i svi resursi i oprema centra bili na raspolaganju, što je uvelike olakšalo organizaciju i podiglo kvalitetu vježbe.