Nekoliko kilometara hodanja kroz kršovita, niskim grmljem i raslinjem obrasla bespuća primorske strane Velebita pokazuje se kao loša ideja jer ostaju zaglavljeni na stjenovitom i vrlo nepristupačnom dijelu od kuda više nisu mogli niti znali nastaviti put. Uz polagani dolazak noći, buru u jačanju, mladiću se još u potpunosti raspala gojzerica. Potpuno dezorijentirani i bezidejni u noći, vidjeli su samo svjetla na Pagu i susjednim otocima i promatrali svoje željeno odredište koje se i nije činilo tako daleko, ali samo pogledom. Jedino što im je preostalo bilo je pozvati pomoć putem Centra 112, koji je ih preusmjerava na HGSS Stanicu Gospić.

Sretna okolnost ove potrage bila je dostupnost signala za mobitel pa su mladi planinari u kontaktu sa spašavateljima dobili upute što činiti kako bi bili čim prije pronađeni. Također sreća je i to da nisu bili ozlijeđeni, a sa sobom su imali dovoljne zalihe hrane i vode.

Nakon primanja lokacije od planinara spašavatelji su napravili plan pa ih je deset krenulo u potragu. Na ovom dijelu Velebita nema planinarskih staza već se djelomično naziru tzv. „kozje staze“ kojima su se nekad kretali stanovnici velebitskih i podvelebitskih sela i njihovo blago. Kako staze ne služe svrsi već duži niz godina, nema stanovnika kao ni koza, tek protrči po neka divljač, one su obrasle raslinjem i postale gotovo neprohodne, što je ovu potragu učinilo izuzetno zahtjevnom.

Uz pomoć bespilotne letjelice u 22 sata nesretni planinari su pronađeni. Iako je zračna udaljenost od vozila do planinara bila „samo“ 1,3 km, spašavateljima je trebalo tri sata da se probiju do njih te pronađu najbolji i najlakši put kojim da ih sigurno spuste s planine.

Nakon akcije, svi sretni i zadovoljni krenuli su ka svojim novim ciljevima, spašavatelji kućama odmoriti prije posla i novog radnog dana, a mladi par u drugom pokušaju prema otoku Pagu i to još danas, jer na satu je već bilo 00:30.